Ukoliko pratite moj blog redovito, vjerujem da ste kroz razne „postove“/recepte u uvodu mogli primijetiti da sam postala mama po drugi put. Ovog vikenda „postala“ sam mama jednog dečkića koji je napunio svoju prvu godinu. S obzirom da uvijek kada radim torte za druge nekako uložim i više truda nego u one koje „ostaju“ kod nas doma, ovaj put sam odlučila da ću za malog princa napraviti stvarno posebnu tortu. Tražila sam dugo inspiraciju na internetu i iskreno nisam imala ideju što. Htjela sam nešto posebno, nešto na dva kata… ma svašta sam htjela.

Na kraju je inspiracija došla nekako sama od sebe. Prvo sam se smislila da želim da je jedan kat čokoladni s orasima, drugi da je voćni s obzirom da u obitelji ima čokoljubaca ali i voćoljubaca. Onda sam smislila da bi mogao biti neki autić na vrhu, a katovi u raznim bojama. Uz auto je nekako došlo do ideje ceste. Dok sam u dm-u pronašla predivne svijeće/zvijezdice, koje su poslužile kao prometni znak. I tako sve malo po malo, nastala je torta na dva kata – donji dio plavi, gore bijeli i auto na sredini.

Ali naravno da nije mogli biti sve tako savršeno, desilo se nekoliko većih „gafova“ baš na najbitnijoj torti na svijetu. Naime, pećnica je krenula nejednako peći (još nisam otkrila razlog zašto), pa se biskviti nikako nisu htjeli ispeći. Onda kada sam ju krenula slagati odjednom je bijeli fondant (ticino masa) počeo kliziti i polako pucati. Vjerojatno neki slastičari znaju u čemu je bila greška, ja sumnjam na kremu punu kokosa (koja se nije za ništa lijepila) i preduuugooo centriranje torte. Kada sam ju napokon centrirala shvatila sam da je bezveze to bijelo sa strane, pa sam dodala grad. E onda je torta postala to. Postala je meni wow i iskreno to mi je bilo dovoljno. Bilo mi je dovoljno da sam ja bila zadovoljna. Naravno neke stvari su mogle ispasti bolje. Mogla sam ne samo donji kat obložiti sa buttercream kremom već i gornji pa bi bilo lakše izravnati gornji dio, no nisam.

No, kao sa svakom tortom tako i sa ovom sam imala svijetlih trenutaka – buttercream crema je ispala savršeno, biskviti su bili mekani i sočni. Naravno,  imamo i dogodovštinu koju ćemo dugo pričati. Da ju podijelim s vama? Ma naravno…. Mala nećakinja je probala tortu sa kokosom i ananasom. Kao svako dijete ne voli baš previše voće, pa je ananas postao kupus (kojeg isto mrzi) i ja sam dobila značajno upozorenje – Ujna, nisi trebala raditi tortu sa kupusom.

I tako, iduće godine ću pokušati izbjeći neke greške, kupus (ananas) neću uključiti u tortu i pokušati ću sve to opuštenije.. Kako torta na kraju izgleda procijenite sami. Ako vam se dalo čitati sve ovo možete onda napisati i svoje „lude priče“ iz kuhinje ili barem ostaviti komentar na moju ludu priču.

Želim i vama da vam rođendani budu ovako sretni i nezaboravni, a da živce pokušate nekako sačuvati. 🙂

Recepti za torte koje sam koristila pronađite na linku: Kokos torta i druga čoko torta.